четвртак, 20. април 2017.

Posvećeno Raši Popovu
Ne umiru pesnici Satkani od oblaka i boja nebom plove bezbrižno spokojni putem snova Ne umire duša seli se u toplinu raja na poljane cvećem rasute što blešte od rose i sunčevog sjaja
Ne umiru pesnici U večnosti ostaje da živi njegov dragi lik utkan u detinjstvo moje oživljava svaki njegov stih U plamičku sveće setan pogled tinja Dok nebo se olovnim suzama oprašta Korak je njegov dostojanstven i tih I kao da zima proleće na počinak ispraća put se njegov svetlošću zari Šešir svoj bez dna nakrivi dok osmehom svet otpozdravlja
Zorica Tijanić