понедељак, 21. март 2016.

GORDOST

Autor: Zorica Tijanić


Zatočeni u sopstvenoj gordosti
hodamo nespremni za sad
zgusnuti u prikazu
čiji se kraj nazire
u gradu slepih ulica

Oči su tvoje paleta
mnogih odraza
svedoci bezuslovnih prikaza
koji se nižu
ostavljajući trag

Spuštajući zastave
iskušenik na kolenima
utrnjenih udova
predaje gordost
kao poslednji čas poraza

понедељак, 7. март 2016.

AKO SE PONOVO ZALJUBIM U TEBE

Autor: Zorica Tijanić
Ako se ponovo zaljubim u tebe
putovaću nekim starim vozovima
koji se ne zaustavljaju
da te pronađem u jutru koje
miriše na zimu i naš prvi sastanak
za koji sam spremila sjaj u očima
a u torbici šifre za prvu mesečevu želju
vođena čežnjom da te dodirnem
U razmišljanju zastustavljena
putujem u grad koji u meni budi
sve ono što sam u svojoj borbi
izgubila a ti možeš da mi vratiš
rušeći zidove tame suncem osmeha
Ako se ponovo zaljubiš u mene
putovaćeš k meni mislima
koje ću prihvatiti kao dar
upakovan u nežne poljupce
koje sam odavno mogla osetiti
na svom vratu
samo da nisam zamenila bliskost
za hladnoću koja me zagrlila
tim istim berlinskim zidovima
koje su podigli za nas
Ako taj put bude čežnja u kojoj
se budim godinama sanjajući
da dodirne me taj sjaj tvojih
veselih očiju i toplina usana
u venama razgori žar
pronaći ćeš sebe u svim onim
versama koje sam ti posvetila
čuvajući uspomenu na zimsku
noć i prosuto inje po staklima
Ako se zaljubimo ponovo u nas
verovaću da postoji duga
ispod koje će naš stari voz proći
tunelima nade i odvesti nas
putem ljubavi
koja se pre nas ukrcala
zajedno s poljupcima
stvarajući magiju trenutka
i koja će nestati onda kada
u nama zaspe probuđena želja
ostavljajući trenutak nežnosti
zapisan u poslednjem versu
na berlinskim zidovima na kojima se
tetovirane zvezde gnezde
prosipajući svoj sjaj
u vremenu ugašen...

петак, 4. март 2016.

DODIRI KROZ BOL

DODIRI KROZ BOL
Autor: Zorica Tijanić
Kroz bol se dodiruju paučina i zidovi
kao da se nikad nisu sreli
Duša kad žali
ne skida tek tako koprenu sa srca
ne raspliće kose
već očima vidi
dok u tami o svetlosti sanja
ne plašeći se samoće
u koju pada
Ako priđeš bliže
prepoznaćeš u sebi razloge
zbog kojih sam otišla putem
koji se otvorio kao ponor
jer nisi bio tu onda
kada je moja duša tražila
da zajedno ćutimo
izmičući se svaki put
kada bih poželela
da pomilujem to lice
koje je vetar zarobio
a sunce ostavilo tragove
Ne spuštaj još uvek zastavu
jer rat je tek počeo
Jedan deo u meni ne priznaje poraz
osvešćen da zauvek si zapisan
u zvezdama koje su se preklopile
Onaj drugi se bori da pobedi u sebi
pakao slabosti
kojom me privlači sudbina
da prekine linije života
ali rana još uvek peče
kad slane suze krenu u izdaju
vodeći ka zlu
U nemoći prazan barut
greškom puca
i ostavlja zapis o predaji
tek u trenutku
kad zaustavi otkucaje srca...

среда, 2. март 2016.

Avdulah Ramčilović, pesnik: Recenzija zbirke poezije "U vrtlogu burleske"


NISKA PESNIČKIH BISERA

„Poezija je složenija od filozofije, ona je filozofija. Ona je pravo i konačna ekonomija svih stvari. Ona je politika, ona je ljubav, ona je život, ona je trajanje.“
Miloš Ristić

Poezija je preslik duše pesnika, njegovih misli i osećanja, dara i inspiracije, doživljaja, pogleda na svet i čoveka, ljubav, život, pa i smrt, nastavak života. Preslik onog najlepšeg što čovek ima. Ni jedna umetnost ne može dirnuti čoveka u dušu i srce kao pesma, stih. Zato se poezija rado stvara i rado čita, zgusnuta je, izaziva intenzivne doživljaje, osećanja čitalaca, lako se razume i dugo pamte stihovi i poruke. Takvu poeziju stvara i pesnikinja Zorica Tijanić, koja je  u kratkom vremenskom periodu izrasla u vrsnu, darovitu i plodnu književnicu. Za par godina ona je objvaila četiri svoje zbirke poezije i dva romana. Zbirka Zagrljeni tišinom je prevedena na slovenački jezik. U VRTLOGU BURLESKE je njena sedma knjiga.

Zašto U VRTLOGU BURLESKE? Pesnikinja želi da ozbiljne, velike stvari stvari o životu oslika stihom na šaljiv, nestašan, prijemčiv način. Duhovitost, nijansiran humor, specifičan samo njoj, prisutan je u njenim delima, počev od prve zbirke Miris daljina, što predstavlja osveženje za savremenu poetiku. Najnovija zbirka pesama U VRTLOGU BURLESKE predstavlja kontinuitet njene poetike, njenih pesničkih bisera.  Da spomenemo neke od  pesama koje su ovde u knjizi: Morem ljubaviTrošni dani, Godinama tebe volim…

Zorica u svojim pesmama stvara adekvatan prostor za ispoljavanje emocija, gde se pesma, događaj, doživljaj dešava. Ta slikovitost čini njenu poeziju privlačnom i interesantnom. Tu su parkovi, susreti, gradovi, ulice, mostovi, reke i ptice, potoci i mora, igre prirode, muzika srca…

„Obala se čini daleko 
gledajući s pučine kako brodovi pristaju u luku
Ljubičasta svetlost mami  u jednom delu neba
dok zvuk violine opija budeći sećanje na nas“
(U VRTLOGU BURLESKE ) 

Isto tako muzika prati njene doživljaje, želje, kao što se vidi iz gornje pesme. Muzika je umetnost koju stvara čovek, ali i srce i duša znaju stvoriti muziku, posebno u poeziji. To pesmama daje melodiju, ritam, dinamiku.
Njena poezija kolorit svih vrsta i oblika pesme, obično smeštenih u svakoj, gde je lajtmotiv ljubav, ljubav smisao i osnova života iz koje se i stvara život. Može se reći da njenom poezijom preovlađuje ljubavna poezija, poezija koja se i najvise piše i čita, u kojoj se uživa i uvek nalazi jedan deo sebe. I to ne samo ona ljubav među polovima, mada je ona najviše prisutna, već i ona opšteljudska prema svetu, životu, ljudima, prijateljima, porodici, svemiru, duhovnosti, večnosti. Ona je, ilustracije radi, svoju knjigu Zagrljeni tišinom, posvetila prijateljima. To mogu samo nesebični ljudi, ljudi kojima je dobro i sreća, ljubav u duši i srcu, čime se ova pesnikinja posebno odlikuje, posvećena miru i slobodi, toleranciji i saradnji sa ljudima i pesnicima. Kad je rec o ženi, njenoj ljubavi, pesnikinja ne tone u plimi ljubavnog žara, već je to više nežna, stidljiva, povučena, tanana ljubav, koja zahvata srce i dušu i vene, ali nekako više simbolično, u talasu kose, pogledu, nežnom poljupcu i dodiru, nekako više u želji i snu, čeznji, čekanju, nadi, nego u stvarnosti. Poezija koja kipi od te nežne, tanane ljubavi, bez ispoljavanja strasti i slasti, ali spremna da se otvori i svoje srce preda voljenom:


„Povedi me morem ljubavi
Jutrima crvenog sunca
Barkama punim svetlosti
u kojima se rađa i umire tuga“
(MOREM LJUBAVI)

„a ti mi iznova opraštaš strah 
ružne snove od mene sklanjaš
i zavetima se klanjaš
a ja se u nemoći da odem
ponovo tebi priklanjam
i dopuštam sebi
da te  još uvek i iznova sanjam...
(ZAVETI LJUBAVI)

„Ljubav kao štit za srce prikivam
ponos gazim ali reči prave ne nalazim
da volim te kao žena prikrivam
slabost da oprostim lako otkrivam
i za pravo ti dajem da odeš
dok ljubav strahu za laž prodajem
i ponovo za sve
ponovo se kajem...“
(KAD JUTRO OBRISE TUGU)

Ona je u stvaranju originalna, kreativna i moderna pesnikinja. Ima svoj specifičan stil pisanja, snažan i izgrađen stil, duboku misaonost i osećajnost. Svojim vrhunskim pesmama i stilom potseća na stihovanje neprevaziđene pesnikinje Desanke Maksimović. Njene pesme su skladne, harmonične, celovite, uvek završene i šalju najlepse poruke. U njima je sadržina i forma u jednistvu, većinom u slobodnom stihu, što omogućava širinu i slobodu u stvaranju, kao i jedinstvu misli i osećanja. Njene pesme traže duboko razmišljanje da bi se razumele i doživele. Od stilskih figura najradije koristi metaforu, ali i druge stilske figure, čime postiže slikovitost i snagu u svojim pesmama: 

„a mi u remisiji tražimo mirise
dok cvet crni samo još iz olova raste
na poljanama gde su nekad
lelujali makovi“
(CVET IZ OLOVA)

Knjiga, posebno poezija, najsnažnije se doživi čitanjem. Lični doživljaj ne može ništa nadoknaditi, nikakv osvrt, analiza, recenzija, predstavljanje. Dragi čitaoci, najlepše vam preporučujem zbiru pesama U VRTLOGU BURLESKE za čitanje i uživanje u toplim i nežnim stihovima, u biserima poezije pesnikinje Zorice Tijanić.

“Nedeljom obično čekam Tebe
na prozor naslonjena
maštajući da prođeš mojom ulicom,
odustao od vremena u trošnim danima
koji o meni brinu
i ogrću me pustinjom svoje hladnoće
a ja ih prepoznajem u zabludelim dušama
koje se uvlače praznim srcima„
(TROŠNI DANI)

                                                                                 Mr.  Avdulah Ramčilović, pesnik