среда, 27. април 2016.

ODLAZE TAKO...



ODLAZE TAKO...

Autor: Zorica Tijanić

Odlaze tako jedan po jedan
U nepovrat kao selice...
Ispraćamo ih suzama
Neke i pesmom
Po želji...
A ja sebično mislim
kako ni jedna moja ljubav
nije bila tako posebna
kao što bi mogla biti
ova naša
Mogla bih s tobom pričati
u nedogled o bilo čemu
naslonjena na tvoje rame
Mogli bismo pričati 
o vremenu
pticama
ili knjigama
Ne bi bilo važno
koliko boja tvojih očiju
u koju bih uronila
sve svoje nemire
Mogli bi se igrati
pogađanja neke melodije
koju bi mi pevušio na uho
Mogla bih ispratiti letnju oluju
i uz kapi sitne kiše
izglancati pločnike
šetajući ulicama nepoznatih naziva
Mogla bih ti ispričati
sve svoje tajne
izmisliti šale
samo da ugledam osmeh
na tvom lepom licu
i prstima proći kroz tvoju kosu
zamišljajući zlatne talase
na obali
Ali na vestima su rekli
da više nema nekih ljudi
Piše i u novinama
a ja izbegavam da ih čitam
ne verujući baš u sve što piše
Sledeći put ću pitati tebe
Možda ćeš mi reći
Verovaću ako mi kažeš
da su pisali o nama
o poljupcu koji se nije dogodio
o Malom princu 
na kojeg si me podsetio tražeći ljude
i o Ruži koju si zalivao
a ja sam toliko želela da
se pretvorim u njen miris 
pa makar i u kap
koja će ti dodirnuti usne
Odlaze tako...
Daleko kao na svečanost
na kojoj ćemo se okupiti
da proslavimo rađanje novog života
Ti ćeš držati ključeve mog spomenara
u kojem sam odavno zapisala
svoje male dečije tajne
Sada ne bih da ti ih otkrivam
bilo bi to malo nezgodno
jer ne znam kako bi gledao na to
Bolje da se držim one priče
o pticama
vremenu 
ili o kafi
Možda i o knjigama
Poezija bi ti dosadila brzo
a možda i moje pesme
u kojima bi prepoznao sebe
Bezbolnije bi bilo sve od toga
da mi kažeš kako naša ljubav
ne bi bila baš tako posebna
iz nekoliko razloga
koje bi nevešto izmislio
onako na brzinu
Ali ni to ne bi bilo važno
ja bih našla neki smisao
i u tvom odbijanju
Samo da jutros vesti
nisu objavile da otišli su
neki ljudi...

Нема коментара:

Постави коментар